GLAS NARODA - BLOG BORACA REPUBLIKE SRPSKE

ISTINA JE BOG SLOBODNOG ČOVJEKA (MAKSIM GORKI)

SVE NA ČISTINU, BUDITE NEPOTKUPLJIVI SVJEDOCI: BORCI GOVORE -OMLADINA GOVORI - MOBINGOVANI LJUDI GOVORE - PUSTOŠENJE ŠUMA - INVALIDI GOVORE - PORODICE POGINULIH BORACA - NEZAPOSLENI GOVORE - OMLADINA GOVORI - NASILJE NAD DJECOM - NASILJE NAD ŽENAMA…
PIŠITE ARGUMENTOVANO I ODGOVORNO, STAVITE SVOJ PEČAT ISTINE NA OVAJ BLOG...

SVI UZ GENERALA

glasnaroda | 30 Maj, 2011 07:53

Normal 0 false false false MicrosoftInternetExplorer4

 

 

  • Više hiljada građana okupilo se na mirnom mitingu podrške bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, generalu Ratku Mladiću, koji je u njegovom rodnom Kalinoviku organizovala Boračka organizacija RS. Na mitingu, kojem su prisustvovali građani iz Hercegovine, sarajevsko-romanijskog regiona i gornjodrinskog, istaknuto je da je general Mladić utemeljivač VRS i Boračke organizacije RS i da onaj ko se toga stidi bježi iz njenih redova.

Među mnogim parolama podrške generalu Mladiću našla se i poruka "Uzeli ste nam orla, ali je ostalo gnijezdo", dok je na prilazima Kalinoviku stajao veliki transparent - Dobro došli u Mladićevo i svi smo mi Ratko.

Predsjednik BORS, Pantelija Ćurguz, rekao je da je general Mladić ostavio trajni zadatak srpskom narodu da čuva i gradi Srpsku.

- Niko na svijetu, izuzev Jevreja, ne zna bolje od nas Srba "milosrdne anđele" zločina i genocida. Niko ko ne zna gdje su Gradina i Jasenovac i ko bar jednom nije svratio na najveće balkansko gubilište u prošlom vijeku neka ne pominje nikoga i ništa i neka ne traži ni utjehu ni pomilovanje - rekao je Ćurguz.

On je poručio, kako je rekao, mentorima zla i projektovanog zločina da ne misle da su Srbi zaboravili ko je, kad i gdje počeo rat, ko je ga projektovao i finansirao i ko ga je i kako završavao. Ćurguz je rekao da nije zaboravljeno ni ko je baštinio islamske deklaracije prije Al Kaide, koga su klale crne hrvatske legije, handžar divizije i druge fašističke palange, a na čijoj strani su bili srpski sinovi.

- Sada najgori hoće da sude i unište najbolje, a general jeste naš časni sin, najbolji srpski oficir 20. vijeka - rekao je Ćurguz i dodao da oni koji hoće da sapiraju obraz srpskih vojnika moraju znati da je on svet i čist, jer ga sapiraju suze srpskih majki vjekovima, zbog onih koji su poklali nejač u prošlim ratovima. Predsjednik Predsjedništva BORS, Dražan Perendija, poručio je da će general Mladić živjeti dok je živ i jedan Kalinovčanin i Srbin.

- Nema grijeha na tvojoj duši, isto kao što nema grijeha na duši tvojih boraca koje si hrabro i junački vodio - poručio je Perendija generalu Mladiću.

Načelnica opštine Kalinovik, Mileva Komlenović, rekla je da su se ljudi okupili na mjestu ponosa i prkosa da pokažu da nisu zaboravili ko je čuvao njihova ognjišta i kolijevke i ko je Srbe vodio kada im je bilo najteže.

- Ako je neko optužen, to ne znači da je kriv i ne prihvatamo da čovjeku takvih moralnih, ljudskih i profesionalnih vrijednosti može biti stavljeno na teret bilo šta nečasno - poručila je Komlenovićeva. Ona je istakla da Kalinovčani ponosno ističu da je ovaj zagorski krš iznjedrio časnog i velikog vojskovođu i heroja srpskog naroda, koji će to uvijek ostati. Delegacija boračkih organizacija posjetila je i rodnu kuću generala Mladića u selu Božanovići.

 

                          Srđan Šekara, Fokus (nedelja, 29. maj 2011.)

 HEROJ NE MOŽE BITI ZLOČINAC

Posljednji susret i javno pojavljivanje pred novinarima general Ratko Mladić imao je u srijedu, 26. juna 1996. godine, u Centralnom klubu Vojske Republike Srpske u Banjoj Luci, uoči obilježavanja Vidovdana, krsne slave Vojske Republike Srpske. U to vrijeme, odnosno dolaskom pripadnika IFOR u BiH, pojačana je medijska kampanja protiv generala Mladića, koji se morao povući u ilegalu. Upravo zbog toga, dva dana prije Vidovdana održao je pomenutu konferenciju za novinare, da bi se odmah potom iz Banje Luke vratio u Han Pijesak, gdje je ostao sve do 7. novembra 1996. godine, kada ga je pod pritiskom bivšeg visokog predstavnika Karla Bilta i mnogih zapadnih diplomata, dužnosti načelnika Glavnog štaba VRS razriješila tadašnja predsjednica RS, Biljana Plavšić.

Od tada i počinje potraga i bjesomučna medijska hajka protiv srpskog generala Mladića u bošnjačkim i zapadnim medijima i traje skoro deceniju i po. Prije nego što u cijelosti prenesemo posljednje javno obraćanje i kompletan govor generala Mladića, koji je u posjedu redakcije "Fokus", podsjetićemo i na prve "bliske susrete" koje je generalova pratnja imala s pripadnicima IFOR. Naime, odmah poslije pomenute pres-konferencije, general Mladić je, ni sam ne vjerujući da se tako može dogoditi, posljednji put napustio Banju Luku. Već tada, na putu prema Han Pijesku, gdje je bio stacioniran Glavni štab VRS, u mjestu Smrtići, kod Prnjavora, Mladićeva pratnja se sukobila s pripadnicima IFOR. Uspjeli su da ih bez većih problema savladaju i zavežu "SAS-ove specijalce" za transportere na barikadi koju su unaprijed postavili. Poslije prve prepreke generalova pratnja je uspješno izbjegla još dvije zasjede, i to na raskrsnici prema Šamcu i nadomak Brčkog. Istina, u to vrijeme pripadnmci IFOR imali su mandat da mogu hapsiti lica koja se nalaze na javnim optužnicama Haškog tribunala samo u slučaju da ih sretnu u toku svojih redovnih aktivnosti. Od tada ne prestaje potraga za Mladićem, a simptomatično je da su ga snage bezbjednosti Srbije uhapsile mjesec dana prije nego što će se navršiti decenija i po od kada je komandant VRS napustio Banju Luku.

"Fokus" u cijelosti objavljuje posljednji govor i javno obraćanje novinarima u Centralnom klubu VRS, održano 26. juna 1996. godine:

 

Borili smo se za pradjedovska ognjišta

"Vojska Republike Srpske, srpski narod, pravoslavno sveštenstvo i Republika Srpska, ove godine Vidovdan, slavu Vojske, prvi put proslavljaju u miru i slobodi, časno i dostojanstveno čuvajući i njegujući najljepše tradicije i običaje srpskog naroda. Mir, nacionalna i duhovna sloboda i Republika Srpska rezultat su četvorogodišnje borbe srpskog naroda i njegove vojske. Zahvaljujući hrabrosti i odricanju, Vojska je ovaj ratni period krunisala pobjedom. U krvi i znoju srpski rodoljubi odbili su sve nasrtaje na srpski narod i ostali čvrsti i stameni u očuvanju srpske zemlje. Prema tome, borba za oslobođenje i zaštitu srpskog naroda krunisana je Republikom Srpskom, u koju su pripadnici Vojske, poginuli borci i invalidi, dali najviše. Takvi rezultati su proizvod visoke svijesti i odlučnosti pripadnika Vojske da sačuvaju srpski narod od predviđenog genocida i stvore uslove za formiranje srpske države. Srpski narod zapadno od Drine i njegova vojska energično su se oduprli najezdi muslimanske vojske, Hrvatskog vijeća odbrane, Vojske Republike Hrvatske i snaga najjače svjetske vojne organizacije, NATO, podržanih tokom cijelog rata neviđenom političkom, diplomatskom, psihološko-propagandnom i materijalnom podrškom svjetskih moćnika - krojača novog svjetskog poretka. Učinjeno je to osloncem na vlastite snage, bez prijatelja i saveznika i njihove pomoći, izuzev određene bratske pomoći iz Savezne Republike Jugoslavije i časnih izuzetaka iz svijeta. Naš narod i borci znali su zašto se bore, a borili smo se za svoj narod i pradjedovska ognjišta, za pravdu i jednakost, kakva je data našim neprijateljima - pravo na samoopredjeljenje i državnost.

Vjerovali smo u te ideje i dalje vjerujemo da nikakva sila nije mogla umanjiti ideje i oduzeti nam to pravo. U toj neravnopravnoj borbi, Vojska Republike Srpske ostvarila je briljantne rezultate, za šta svim pripadnicima Vojske Republike Srpske ispred Glavnog štaba VRS i u svoje ime zahvaljujem. Posebnu zahvalnost dugujemo najboljim srpskim rodoljubima koji su ostali na vječnoj straži slobode i ugradili svoj život u temelje Republike Srpske, a ne tako malo njih postali su ratni vojni invalidi. Takva odricanja boraca i žrtvovanje poginulih boraca i invalida, srpski narod ne smije nikad zaboraviti, a nad njihovim sjenima moramo se klanjati i odavati dužno poštovanje brigom za njihove porodice. Dejtonski sporazum je našim ljudima donio prijeko potreban mir. Zaustavljena su borbena dejstva i stradanja, pa se i život počeo vraćati mirnodopskim tokovima. Moram da kažem da je VRS ispoštovala, tačno i na vrijeme, sve odrednice Dejtonskog sporazuma koji se odnose na vojni dio sporazuma, a nema razloga da tako ne bude i ubuduće. Mir u kojem se danas nalazi srpski narod i Republika Srpska nestabilan je i nesiguran, jer naši neprijatelji, pomognuti svjetskim moćnicima, nisu ostvarili željene ciljeve, pa i danas prijete. Nove bojne pokliče koji se povremeno čuju sa hrvatske i muslimanske strane treba ozbiljno shvatiti i pripremati se, da ne bude iznenađenja. Zato, u narednom periodu moramo znanjem i iskustvom, visokom organizacijom rada, upornošću i požrtvovanošću, težište svojih aktivnosti usmjeriti na obuku i osposobljavanje starješina i komandi, vojnika i jedinica za uspješno izvršavanje zadataka u odbrani slobode i integriteta Republike Srpske i interesa srpskog naroda u cjelini. Moram da kažem da mnogi zaboravljaju na hiljade hrabrih srpskih sinova koji su u temelje RS uzidali svoj život, zaboravljaju se invalidi, mučki pobijeni Srbi, stotine masovnih grobnica i hiljade onih koji još čame u hrvatskim i muslimanskim kazamatima, čekajući slobodu. Briga za njih mora biti prvorazredan zadatak svih patriotskih snaga i subjekata naše države. To nije samo socijalno, već duboko moralno pitanje. Vojska Republike Srpske prilagođava svoju aktivnost mirnodopskim uslovima života i rada, a Glavni štab Vojske i komande jedinica grade monolitne jedinice za izvršavanje zadataka odbrane naše domovine. Mnogo se učinilo na tom planu, a potpisom Sporazuma o subregionalnoj kontroli naoružanja na tlu prethodne Jugoslavije u Firenci utvrđene su osnove za ukupnu organizaciju sistema odbrane, pa se mora nastaviti u tom pravcu. Ne treba zaboraviti da Vojska postoji i u miru i da je jedan od najvažnijih činilaca da bi postojala i opstala država. I za Republiku Srpsku, bez obzira što je rat završen, Vojska mora biti instrument u koji će država polagati sve ono što treba jednoj savremenoj vojsci, pogotovo danas, kad je mir još nestabilan. Jer, bez obzira na međunarodne snage, obećanja svjetskih moćnika, garant mira i odbrane srpskog naroda i Republike Srpske može biti samo VRS. Moram da istaknem da je Vojska instrument države koja ima svoje zadatke, obaveze i prava. Želim da kažem da Vojska mora ostati vanstranačka, ili bolje rečeno nadstranačka, te da predstojeći izbori ne smiju uticati na Vojsku, ali će sigurno svaka partija koja bude učestvovala u vlasti morati da vodi brigu o Vojsci, bez uplitanja u stručnu tematiku Vojske. Uostalom, na našem oficirskom i komandnom kadru, koji je ostao na visokom profesionalnom nivou, zavidjeli su nam mnogi tokom proteklog rata. Protekli period rata nije pokazao preveliku brigu za Vojsku od strane državnih organa. Često je Vojska bila prepuštena sama sebi, ali i tada, zahvaljujući samo visokoj svijesti i moralu srpskog borca i komandanta, nismo pokleknuli. Izdvajanja za Vojsku iz budžeta države tokom rata iznosila su do deset odsto stvarnih potreba, pa su se jedinice i komande morale same snalaziti za preostala sredstva. Šta je to bilo preče finansirati u ratu i odbrani naroda od Vojske, koja je vodila i iznijela ovaj rat na svojim plećima? Vojska RS s velikim borbenim rezultatima je stvaralac i zaštitnik Republike Srpske. Iz ovog rata mnogi borci izašli su kao invalidi, a porodice poginulih i nestalih boraca u mnogim sredinama već zaboravljeni i prepušteni sudbini i zaboravu, što se ne smije dozvoliti.

Iako su prestala borbena dejstva, život Vojske mora teći dalje. Vojsci je neophodna odjeća, hrana, lična primanja, zdravstveno obezbjeđenje i sredstva za transformaciju. Vojska je stub države, kako kažu savremeni teoretičari. Neki su zaključili da je rat završen i da im Vojska nije potrebna. Međutim, ona mora da živi u miru, zbog sigurnosti srpskog naroda. Prema tome, hitno se mora zahtijevati odgovoraniji odnos nadležnih državnih organa na obezbjeđenju Vojske neophodnim sredstvima za izvršavanje njenih osnovnih zadataka, a u okviru toga izvršenje predviđene transformacije i normalan život Vojske.

Obezbjeđenje Vojske, rješavanje statusnih pitanja boraca, invalida i porodica poginulih boraca i oslobađanje naših ratnih drugova iz hrvatskih i muslimanskih zatvora moraju se rješavati po hitnom postupku, jer od toga zavisi život i opstanak Republike Srpske. Ne smije se dozvoliti nikome da zapostavlja pitanje odbrane, jer je ovo samo prividan mir, a stvaran mir će prije svega zavisiti od naše snage, tehničke opremljenosti, obučenosti i motivisanosti pripadnika Vojske i stanovništva da se odupre svim eventualnim nasrtajima na srpski narod i Republiku Srpsku.

Potrebno nam je više razumijevanja da se prevaziđu unutrašnji problemi i nesporazumi i organizovano krene u obnovu i razvoj porušene zemlje. Brže se moraju rješavati statusna pitanja boraca i normalni uslovi za obuku i transformaciju naše vojske. Svi moramo znati da je odbrana zemlje najveća obaveza i dužnost svih struktura društva. Odbrana mora jačati, bez obzira na prisustvo međunarodnih snaga, obećanja i garancije svjetskih moćnika u potpisanom Dejtonskom sporazumu. Na to nas obavezuju žrtve i opšti ciljevi borbe za slobodu i ujedinjenje srpskog naroda u jednu državu. Na kraju, još jednom koristim priliku da svim oficirima, podoficirima, vojnicima i radnicima u Vojsci Republike Srpske čestitam Vidovdan - slavu Vojske Republike Srpske, a srpskom narodu, pravoslavnom sveštenstvu i organima vlasti veliki duhovni i državni praznik."

 R. JOVIĆ

ČLANCI SA DRUGIH ELEKTRONSKIH I ŠTAMANUH MEDIJA | Sledeći | Prethodni | Trekbekovi (0)

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS
Powered by blog.rs - Design by BalearWeb